Područje: Komunikacijske tehnologije i protokoli – diplomski sveučilišni studij
U postupku pristupanja Europskoj uniji Republika Hrvatska je morala uskladiti svoje zakonodavstvo i pravila koje reguliraju energetska tržišta te provesti liberalizaciju istih. Cilj takvog usklađenja je postizanje jedinstvenog energetskog tržišta unutar EU, povećanje likvidnosti tržišta, diverzifikacija dobavnih pravaca i poboljšanje sigurnosti opskrbe energentima te podizanje kvalitete usluge i niže cijene za krajnje korisnike – potrošače. Slijedeći koraci u razvoju tržišta definitivno idu u smjeru bolje upravljivosti i transparentnosti energetskih sustava uz stavljanje fokusa na upravljanje potrošnjom na potražnoj strani (Demand Side Load Management) te distribuiranim izvorima energije (Distributed Energy Resources). Ključni preduvjet za implementaciju navedenih principa je rješenje problema “podmjerenosti” tržišta, tj. osiguranja gotovo real-time uvida u potrošnju krajnjih korisnika. Tradicionalni načini utvrđivanja potrošnje energenata se baziraju na ljudskom faktoru – fizičkom očitanju stanja brojila energije ili izvedenicama istoga (kao što je Drive-by ili Walk-by očitanje). Takvi načini ne mogu pružiti potrebnu frekvenciju uzorkovanja podataka o potrošnji, koja je danas potrebna barem na razini dana, a sve češće na razini sata ili čak 15 minuta.
Rješenje problema su “pametna brojila” koja koriste bežične komunikacijske tehnologije kako bi dojavila stanje brojila u navedenim vremenskim intervalima, uz dodatne mogućnosti kao što je upravljanje tarifama, prekid i ponovna uspostava isporuke energenta, over-the-air konfiguracija mjerila, itd. Moderni sustavi daljinskih očitanja se uglavnom baziraju na industrijskim wireless tehnologijama (npr. Wireless M-Bus), GSM/GPRS tehnologiji ili mesh radio mrežama (npr. ZigBee), povrh koji se koriste razni komunikacijski protokoli. Kao uputu implementatorima ovakvih rješenja, EU je oformila radnu grupu koja je izradila nacrt tehničkih preporuka sa zahtjevima koje bi takvi sustavi morali ispuniti, kao što su zaštita i enkripcija podataka, anonimizacija podataka, interoperabilnost između industrija (struja, plin, voda).
Zadatak ove teme je istražiti dostupne tehnologije i protokole te utvrditi njihovu primjenjivost na sustave daljinskog očitanja prirodnog plina s obzirom na preporuke EU radnih tijela i realne tehničke izazove u sustavima isporuke prirodnog plina (nedostupnost stabilnog napajanja, disperziranost brojila u topologiji mreže distributivnih cjevovoda, rad u eksplozivnom okruženju, mogućnost utjecaja na rad brojila, itd.).
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Krešimir Grgić
Područje: Baze podataka – diplomski sveučilišni studij
Napretkom informatizacije sve većih poslovnih sustava došlo je i do razvoja sustava pohrane sve većih količina podataka u vidu modernih baza podataka. Sve većom globalizacijom poslovanja, a pogotovo pojavom Interneta i socijalnih mreža pojavila se potreba za spremanjem i analizom sve većih količina podataka, što je dovelo do daljnjeg razvoja relacijskih i alternativnih baza podataka. U poslovnim sustavima su se počela primjenjivati Data Warehouse (DW) rješenja koja su omogućavala provjereno i strukturirano izvještavanje za potrebe poslovnog odlučivanja. U novije vrijeme se naglasak stavlja na dostupnost i analitičko promatranje nestrukturiranih i naizgled nepovezanih podataka radi otkrivanja novih informacija o poslovanju koje mogu donijeti konkurentnu prednost. Data Warehouse rješenja su danas zrele, stabilne i dokazane tehnologije gdje vladaju veliki vendori (Oracle, Teradata, Microsoft, IBM, SAP) koji su i inače prisutni u poslovnim okruženjima. Big Data (BD) tehnologije su relativno nove i tu se pojavljuju novi vendori i rješenja (npr. Amazon, Hadoop, itd.) koji sve agresivnije ulaze u poslovna okruženja, dok se etablirani vendori nastoje prilagoditi novim prilikama na tržištu. Temeljna razlika između DW i BD pojmova je u slijedećem: DW predstavlja sustav za izgradnju strukturiranih i provjerenih skladišta podataka pripremljenih temeljitim analizama poslovnih procesa te se uglavnom koristi za pouzdano poslovno izvještavanje (centralni izvor istine); BD s druge strane predstavlja tehnologiju koja omogućava prikupljanje i spremanje raznovrsnih, često nestrukturiranih i ad-hoc podatka koji se generiraju unutar neke organizacije, a u sebi mogu sadržavati nove uvide u međuovisnosti pojava iz kojih nastaju, pa se BD rješenja često koriste za istraživačke i ad-hoc analize koje imaju za cilj „otključati“ često skrivenu vrijednost dostupnih podataka.
Prikupljanje i spremanje podataka koje generiraju sustavi daljinskih očitanja prirodnog plina predstavlja primjer gdje je potrebno razmisliti o primjeni DW i/ili BD rješenja. Trend povećanja količina podataka koje tvrtke na energetskim tržištima moraju skupljati je evidentan i očekuje se njegov nastavak u daljnjem razvoju tržišta. Stoga će i sustavi koji se koriste za spremanje takvih podataka morati biti prilagođeni sadašnjim velikim količinama kao i porastu količine podataka, uz dodatne zahtjeve na visoku raspoloživost i brzinu dohvata podataka za potrebe izvještavanja i analiza.
Zadatak ove teme je istražiti razlike između Data Warehouse i Big Data principa te izraditi konceptualno DW/BD rješenje za potrebe prikupljanja, spremanja i analize podataka prikupljenih iz sustava daljinskog očitanja potrošnje prirodnog plina, sa fokusom na održivost rješenja (dugotrajno spremanje podataka), visoku dostupnost (brzina spremanja i dohvaćanja podataka) te poslovnu korist (validacija podataka, statičko izvještavanje, ad-hoc analiza podataka, primjenjivost za traženje odstupanja i predviđanje, itd.).
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Zdravko Krpić
Područje: Razvoj softvera – diplomski sveučilišni studij
Razvojem tržišta energenata tvrtke koje se bave opskrbom krajnjih potrošača pred sobom imaju sve veće izazove u pogledu podizanja kvalitete komunikacije sa svojim korisnicima. Djelomično je to uzrokovano zahtjevima Europske unije koja stavlja veliki naglasak na transparentnost i dostupnost bitnih informacija u odnosu opskrbljivača i potrošača radi bolje zaštite potrošača, ali i osiguranja pravedne tržišne utakmice i razvoja zdrave konkurencije među opskrbljivačima. Drugim dijelom su izazovi uzrokovani očekivanjima potrošača za istom razinom komunikacije na kakvu su navikli od ponuđača u drugim industrijama (telekomi, banke, retail trgovine, itd.) te raznih platformi dostupnih putem Interneta (e-mail servisi, portali, socijalne mreže, itd.), gdje je kvaliteta, jednostavnost i transparentnost komunikacije i dostupnih informacija imperativ za uspjeh na tržištu.
Jedan od efikasnih načina komunikacije sa krajnjim korisnicima je korištenjem specijaliziranih web aplikacija – portala putem kojih potrošači mogu dobiti uvid u sve relevantne informacije (npr. pregled utrošene energije, pregled financijskog stanja, pregled ugovorene usluge, itd.). Međutim, radi osjetljive prirode navedenih informacija, sigurnost takvih aplikacija mora biti na visokoj razini. Osim toga, takve aplikacije u pravilu koristi veliki broj krajnjih korisnika – potrošača, što zahtjeva i određenu robusnost i stabilnost aplikacije, kao i skalabilnost u slučaju povećanja broja potrošača – korisnika aplikacije.
Zadatak ove teme je analizirati moderne principe izrade sigurnih web aplikacija – portala te izraditi konceptualno rješenje web aplikacije – portala za potrošače prirodnog plina. Radi smanjenja opterećenja na vlastitu infrastrukturu, te radi smanjenja mogućih vektora napada na istu, aplikacija se treba izvršavati na nekoj od popularnih cloud platformi (npr. AWS, Azure, itd.).
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Damir Blažević.
Područje: Enterprise IT infrastruktura – diplomski sveučilišni studij
Moderne IT infrastrukturne okoline se u pravilu sastoje od velikog broja različitih sustava koji u cjelini podržavaju izvršavanje raznih poslovnih funkcija. Takva okolina se u pravilu sastoji od većeg broja hardverskih sustava (serveri, mrežna oprema, storage sustavi, itd.) te raznih softverskih rješenja (virtualizacijska platforma, komunikacijski servisi, poslovni servisi, itd.). Visoka dostupnost i pouzdanost takvih sustava imperativna je za nesmetano izvršavanje poslovnih funkcija, stoga je uloga nadzora infrastrukturne okoline ključna. Gotovo svi moderni infrastrukturni sustavi koriste sustav bilježenja sistemskih događaja (log system) koji pružaju informacije o stanju sustava te omogućavaju prepoznavanje potencijalnih problema u radu sustava.
Uobičajeno poslovno okruženje u pravilu sadrži veliki broj infrastrukturnih sustava što rezultira generiranjem velikog broja sistemskih zapisa. Pregledavanje svih zapisa u pravilu predstavlja izazov za osobe zadužene za nesmetano funkcioniranje infrastrukturne okoline, stoga se za tu namjenu koriste specijalizirani alati koji omogućavaju prikupljanje sistemskih zapisa iz velikog broja infrastrukturnih sustava na jedno mjesto te analizu tih zapisa. ELK stack je open source rješenje koje omogućava prikupljanje, transformaciju, analizu i vizualizaciju velikih skupova podataka i predstavlja potencijalno dobro rješenje za problem nadzora infrastrukturne okoline.
Zadatak ove teme je istražiti mogućnosti ELK stack platforme iz perspektive prikupljanja zapisa (logova) o sistemskim događajima IT infrastrukturne okoline, zatim analize navedenih podataka s ciljem otkrivanja odstupanja od normalnog stanja te prikaza i izvještavanja o prikupljenim podacima. U sklopu zadatka također treba izvršiti oglednu implementaciju navedenog sustava kojim će se demonstrirati primjena te izvući zaključci o uporabljivosti rješenja.
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Tomislav Keser.
Područje: Enterprise aplikacijski sustavi – diplomski sveučilišni studij
Moderne poslovne organizacije u pravilu karakterizira korištenje velikog broja raznih poslovnih sustava specijaliziranih za podržavanje pojedinih poslovnih funkcija, kao što su ERP (Enterprise Resource Planning), CRM (Customer Relationship Management), HRM (Human Resource Management), razni alati za podržavanje poslovnih procesa pojedinih industrija i slično. Iako se u poslovnim okruženjima teži implementaciji visoko integriranih sustava koji pokrivaju gotovo sve poslovne funkcije unutar organizacije, što svakako ima svojih prednosti, u zadnje vrijeme postoji trend pomaka prema Sevice Oriented Architecture principu. Takva „distribuirana“ arhitektura aplikacijskog ekosustava organizacije donosi prednosti u vidu smanjenja ovisnosti o pojedinom vendoru (vendor lock-in), povećanja fleksibilnosti u smislu mogućnosti zamjene pojedinih dijelova ekosustava te mogućnost korištenja najboljih alata specijaliziranih za pojedine poslovne funkcije. Izazov SOA principa je u tome što zahtjeva dodatne napore oko integracije raznih dijelova ekosustava kako bi se zadržao benefit tradicionalno visoko integriranih sustava, a to je visoka razina interoperabilnosti odvojenih dijelova sustava te mogućnost integriranog izvještavanja i dohvaćanja podataka po svim poslovnim funkcijama.
Problem centraliziranog i efikasnog izvještavanja se može riješiti uvođenjem Data Warehouse (DW) rješenja čiji je zadatak prikupljanje i priprema podataka iz raznih poslovnih sustava za potrebe izvještavanja, kontrolinga, internog audita i slično. Glavna odlika DW sustava je strukturiranost i provjerenost podataka (centralni izvor istine), a implementacija istoga nije trivijalan zadatak već zahtjeva kvalitetne analize i pripremu pa se stoga DW uglavnom koristi za izvještavanje o ključnim poslovnim aspektima gdje su poslovne procedure i podaci na zreloj razini. Međutim, trend koji se pojavljuje u modernim organizacijama slijedi ideju iskorištavanja što šireg spektra podataka koje neka organizacija generira kako bi se dobio što bolji uvid u aspekte poslovanja te kako bi se te informacije dobile što brže. Radi toga su se pojavili alati koji omogućavaju brzo povezivanje s raznim izvorima podataka unutar organizacije, bez obzira jesu li oni dobro strukturirani i provjereni ili se radi o pojedinim „otocima“ podataka (Data Mart-ovi) koji nastaju ad-hoc tijekom poslovnih procesa. Ovakvi alati se generalno zovu Business Intelligence alati, a glavna odlika im je prisutnost velikog broja „konektora“ na razne izvore podataka (relacijske i ne-relacijske baze podataka, Excel datoteke, CSV i druge tekstualne datoteke, Web izvori, itd.), mogućnost automatskog (razni Wizardi i sl.) i/ili ručnog (mapiranje) strukturiranja i klasifikacije te transformacije podataka, podržavanje raznih oblika vizualizacije podataka (tablice, dijagrami, dashboardi), te daljnji eksport u popularna „spremišta“ podataka (ponovo baze podataka, Excel tablice, PDF reporti, itd.).
Jedna od vrlo bitnih potpornih funkcija unutar organizacije je uloga kontrolinga. Zadaća kontrolinga je osiguranje sveobuhvatnog pogleda na poslovanje organizacije kako bi odgovorili na pitanja ekonomske opravdanosti, održivosti, budućeg razvoja te očekivanih trendova poslovanja. Direktan benefit kontrolinga može se vidjeti u smanjenju/optimizaciji troškova poslovanja, povećanju ekonomske koristi za organizaciju te omogućavanje donošenja kvalitetnih strateških odluka.
Zadatak ove teme je istražiti dostupne Business Intelligence alate iz perspektive korištenja istih za potrebe kontrolinga unutar poslovne organizacije. Zadatak uključuje analizu popularnih BI alata (npr. Microsoft PowerBI, QlikView, Tableau, Zoho Reports, Pentaho, Jaspersoft, …) sa usporedbom funkcionalnosti te prednosti i mana. Osim toga, potrebno je izraditi oglednu shemu kontroling izvještaja za neku poslovnu organizaciju te implementirati navedeno u nekom od BI alata.
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Tomislav Keser.
Područje: Enterprise aplikacijski sustavi – diplomski sveučilišni studij
Moderne poslovne organizacije u pravilu karakterizira korištenje velikog broja raznih poslovnih sustava specijaliziranih za podržavanje pojedinih poslovnih funkcija, kao što su ERP (Enterprise Resource Planning), CRM (Customer Relationship Management), HRM (Human Resource Management), razni alati za podržavanje poslovnih procesa pojedinih industrija i slično. Iako se u poslovnim okruženjima teži implementaciji visoko integriranih sustava koji pokrivaju gotovo sve poslovne funkcije unutar organizacije, što svakako ima svojih prednosti, u zadnje vrijeme postoji trend pomaka prema Sevice Oriented Architecture principu. Takva „distribuirana“ arhitektura aplikacijskog ekosustava organizacije donosi prednosti u vidu smanjenja ovisnosti o pojedinom vendoru (vendor lock-in), povećanja fleksibilnosti u smislu mogućnosti zamjene pojedinih dijelova ekosustava te mogućnost korištenja najboljih alata specijaliziranih za pojedine poslovne funkcije. Izazov SOA principa je u tome što zahtjeva dodatne napore oko integracije raznih dijelova ekosustava kako bi se zadržao benefit tradicionalno visoko integriranih sustava, a to je visoka razina interoperabilnosti odvojenih dijelova sustava te mogućnost integriranog izvještavanja i dohvaćanja podataka po svim poslovnim funkcijama.
Problem oko izvještavanja se može riješiti uvođenjem centralnog Data Warehouse/Big Data rješenja, međutim moderne poslovne funkcije zahtijevaju „suradnju“ odvojenih sustava i na operativnoj razini svakodnevnih transakcijskih funkcija. Taj problem se rješava uvođenjem centralnog sustava za komunikaciju svih dijelova ekosustava – svojevrsne „sabirnice“ (bus), tj. Enterprise Service Bus (EBS) rješenja.
Implementacijom ESB rješenja se osigurava centralno mjesto za definiranje poslovnih pravila razmjene podataka između pojedinih dijelova ekosustava, omogućava se nesmetana izmjena/nadogradnja pojedinih aplikacija te osigurava ujednačeno i proširivo sučelje za postojeće i nove aplikacije unutar organizacije.
Zadatak ove teme je istražiti dostupne Enterprise Service Bus tehnologije te njihove osobine. Potrebno je izraditi ogledni popis funkcija najčešćih poslovnih sustava (ERP, CRM, HRM, izvještavanje) te identificirati procese kod koji takvi sustavi moraju međusobno komunicirati. Konačno, treba izraditi konceptualno rješenje implementacije EBS rješenja koje bi izvršavalo funkciju integracije navedenih poslovnih sustava.
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Tomislav Keser.
Područje: Sustavi predviđanja i optimizacije – diplomski sveučilišni studij
Razvoj i liberalizacija tržišta prirodnog plina pred sudionike tržišta stavlja dodatne izazove. Model tržišta koji se danas primjenjuje u Republici Hrvatskoj, a isto tako i u ostatku EU, podrazumijeva princip balansa sustava isporuke plina. Subjekti koji su obveznici balansiranja su tzv. voditelji bilančnih skupina (Balance Group Responsible Party) koji imaju obvezu osigurati balans između količina koje predaju u sustav (primjerice uvozom plina) i količina koje izuzmu iz sustava (primjerice prodajom kupcima). Pregled stanja bilančnih skupina se radi na dnevnoj razini, te konačno utvrđuje na mjesečnoj, kada se bilo kakav disbalans u sustavu (bilo višak ili manjak plina) ispravlja korištenjem instrumenta energije uravnoteženja, a koja se naplaćuje subjektima odgovornima za uzrok disbalansa. Na ovaj način uzrokovanje disbalansa u sustavu ima izravne financijske posljedice po sudionike tržišta odgovorne za takvo stanje. Jedan od alata koji se koristi za izbjegavanje disbalansa su prednominacije i nominacije potrebnih količina plina. Pojednostavljeno gledajući, taj koncept se svodi na obvezu najave potrebnih količina prirodnog plina, koje se „nominiraju“ uglavnom za dan unaprijed, a „lanac“ dojava uglavnom kreće od krajnjih potrošača, preko njihovih izravnih opskrbljivača, zatim preko voditelja bilančnih skupina pa sve do Operatora transportnog sustava i vanjskih dobavljača plina.
Ukoliko se pokaže da (pred)nominirane količine nisu jednake izmjerenim (realiziranim, tj. utrošenim) količinama, kažemo da je nastao disbalans u sustavu temeljem kojega se odgovornim stranama obračunava i naplaćuje energija uravnoteženja. Uvođenjem principa financijske odgovornosti za neodgovorno i neplanirano ponašanje na tržištu, svim sudionicima postaje izrazito bitna mogućnost što točnijeg predviđanja očekivane potrošnje. Najveća potreba postoji za točnim predviđanjem potrošnje za slijedeći dan, iako postoje situacije kada je korisno predviđanje i za dulje periode (mjesec dana i godinu dana).
Predviđanje potrošnje prirodnog plina predstavlja problem predviđanja vrijednosti neke varijable u ovisnosti o raznim faktorima koji na njeno ponašanje utječu svaki u određenom omjeru. Stoga je prije odabira metode rješavanja problema i izrade modela predviđanja potrebno utvrditi koji su utjecajni faktori te kolika je njihova relevantnost. Iskustveno je pokazano da je temperatura najbitniji faktor koji ima utjecaj na potrošnju plina, iako postoje i mnogi drugi (period godine, radni/neradni dan, jačina vjetra, itd.). Također je bitno napomenuti da je bitan faktor i vrsta potrošača te se pokazuje da je temperaturna ovisnost izrazito bitna kod kućanstava dok je za industrijske potrošače ona daleko manje izražena. Stoga se i modeli predviđanja ugrubo mogu podijeliti na temperaturno ovisne i one koji to nisu. Do sada su se za rješenje ovakvih problema uglavnom koristile metode matematičke regresije i/ili neuronske mreže. Primjena jedne ili druge skupine metoda uglavnom ovisi o količini i kvaliteti raspoloživih povijesnih podataka temeljem kojih se model „uči“, a i sama točnost modela izrazito ovisi o navedenome.
Zadatak ove teme je istražiti matematičke modele predviđanja koji bi bili primjenjivi za izgradnju sustava predviđanja potrošnje prirodnog plina. Potrebno je izvršiti demonstraciju rada odabranih modela na realnom setu podataka te izvući zaključke o uspješnosti pojedinog modela uspoređujući predviđene sa stvarno evidentiranim potrošnjama prirodnog plina.
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Karlo Nyarko.
Područje: Sustavi predviđanja i optimizacije – diplomski sveučilišni studij
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju provedena je prilagodba zakonskih i drugih odredbi koje reguliraju tržište prirodnog plina. Bitni ciljevi stvaranja jedinstvenog tržišta unutar EU i njegovog razvoja su provedba liberalizacije i odvajanja energetskih djelatnosti (decoupling), diverzifikacija dobavnih pravaca i izvora plina, povećanje sigurnosti opskrbe, povećanje kvalitete usluge i smanjenje cijene za krajnje potrošače te povećanje likvidnosti tržišta i stvaranje zdrave konkurencije. Jedna od bitnih značajki trgovine prirodnim plinom je udio transportnih troškova u ukupnom iznosu usluge, pri čemu je cijena samog energenta tek jedan dio troška cjelokupne usluge, a posebno izražena komponenta je trošak transporta energenta putem sustava plinovoda i drugih tehničkih sustava od proizvođača do krajnjeg kupca. Unatoč nastojanjima izgradnje jedinstvenog tržišta prirodnog plina unutar EU, pojedine zemlje imaju vlastite propise koji reguliraju način korištenja i obračuna transportnih sustava, što otežava provoz plina kroz različite zemlje.
Situaciju dodatno kompliciraju i razlike u mjernim standardima, pa tako neke zemlje količine iskazuju u obujmu (m3), a neke u energiji (J, MJ, GJ, kWh, MWh), dok razlike postoje i u načinu iskazivanja energetskog sadržaja obujma plina (neto odnosno bruto kalorijska vrijednost) te u temperaturnim standardima za određivanje volumena (pri 0°C, 15°C, 20°C, …). Ipak, postoje određeni principi koji su uglavnom zajednički svim zemljama, a jedan od bitnih je kapacitet transportnog sustava.
Kapacitet transportnog sustava je tehničko obilježje koje iskazuje količinu prirodnog plina koju sustav može transportirati u određenom vremenu. Pošto je kapacitet svakog transportnog sustava ograničen njegovim fizičkim proporcijama, potrebno je osigurati njegovu raspoloživost kako bi određena količina plina mogla biti isporučena u željenom vremenu. Taj problem se rješava instrumentom zakupa kapaciteta transportnog sustava, čime trgovci i opskrbljivači osiguravaju nesmetanu isporuku željenih količina plina kako bi zadovoljili potrebe svojih kupaca – potrošača. Ulogu upravljanja transportom plina imaju tzv. operateri transportnih sustava (TSO – Transmission System Operator) čija je zadaća, između ostalog, na transparentan i nediskriminirajući način omogućiti zakup i korištenje transportnog sustava svim ovlaštenim sudionicima tržišta. Korištenje transportnog sustava u Republici Hrvatskoj se naplaćuje po principu naplate zakupa ulaznih kapaciteta, zatim naplate zakupa izlaznih kapaciteta te naplate transportiranih količina prirodnog plina: trošak (T) se iskazuje prema TTRANSPORT = TULAZNI KAPACITET + TIZLAZNI KAPACITET + TKOLIČINA PLINA. U ukupnom trošku najveći udio ima trošak ulaznih kapaciteta, stoga je optimalan zakup istoga izrazito bitan za isplativost prodaje plina.
Naime, zakup kapaciteta se provodi na godišnjoj, tromjesečnoj, mjesečnoj i dnevnoj razini, pri čemu je godišnji kapacitet najjeftiniji, a dnevni najskuplji. Problem optimalnog zakupa kapaciteta se, pojednostavljeno rečeno, svodi na problem minimizacije troška zakupa kapaciteta kako bi se osigurala isporuka unaprijed poznatih (ugovorenih) količina prirodnog plina.
Zadatak ove teme je istražiti primjenjive matematičke modele optimizacije koji bi bili primjenjivi za izgradnju sustava optimizacije zakupa kapaciteta transportnog sustava prirodnog plina. Potrebno je izvršiti demonstraciju rada odabranih modela na realnom setu podataka te izvući zaključke o uspješnosti pojedinog modela usporedbom optimiziranih podataka sa realno ostvarenim podacima o zakupu kapaciteta.
Tema je ostvarena u suradnji s tvrtkom Prvo plinarsko društvo – informacijski sustavi d.o.o. sumentor Tihomir Šibalić , mentorica Dominika Crnjac Milić i sumentor Ratko Grbić.